Žuljevi na laktovima

Žuljevi, natisci - kalusi, nastaju na koži na onim mjestima gdje se neposredno ispod kože nalazi kost pa dolazi do pritiska na kožu. Kod pasa su takva mjesta najčešće laktovi, no mogu se javiti i na kukovima te petama odnosno skočnom zglobu. Posebno su osjetljivi kratkodlaki psi velikih pasmina zbog svoje velike tjelesne težine, te oni psi koji moraju ležati na tvrdoj podlozi (cement, cigle, drvo).

Kalusi su obično okrugli, to su mjesta bez dlake, a na njima nalazimo hiperkeratotičnu kožu. Boja kože na kalusima je siva i na dodir hrapava. Kratkodlaki psi su skloniji od dugodlakih, jer dlaka služi i kao svojevrstan zaštitni jastučić. Kod mnogih odraslih pasa razviti će se kalusi u različitom stupnju, jer oni nastaju kao način obrane organizma. Naime, kod pritiska koji nastane na koži kada pas leži, kompromitirana je lokalna cirkulacija u koži , pa se organizam brani na taj način da podeblja kožu.

Vlasnici pasa često potraže pomoć veterinara zbog žuljeva misleći da se radi o gljivičnoj bolesti jer su promjene okrugle i bez dlake. No, većina kalusa je bezopasna i ne zahtjeva nikakvu terapiju.

Kada kalus postane hiperplastičan, inficiran ili upaljen onda je liječenje neophodno. Prvo je potrebno inzistirati na tome da pas leži na mekoj podlozi što ponekad nije izvedivo. Jednostavno - imate tvrdoglavog psa koji se baca na pločice i neće ležati nigdje drugdje. U tom slučaju potrebno je napraviti zaštitu za laktove u obliku "čizmica" koje pas mora nositi po kući. Ovakvih zaštita ima za kupiti u boljim pet dućanima, a obično preporučim vlasnicima da ih naprave sami od kakvih starih dječjih dopoši.

Zbog toga što je tkivo stalno ispostavljeno ponovnoj traumi javlja se opasnost od ranjavanja i sekundarne infekcije, a u tom slučaju potrebna je i antibiotska terapija. U ekstremnim slučajevima kada su kalusi jako veliki moramo ih kirurški odstraniti. Nakon toga potrebna je velika njega, jer se na tom mjestu koža stalno miče, pa se često desi da rana dehiscira. Najvažnija je, kao i kod mnogih drugih stvari, preventiva- pazite da je ležaj mek, redovito kontrolirajte kožu vašeg psa pa ćete sigurno izbjeći komplikacije. Žuljevi će možda svejedeno nastati jer ne možete paziti na psa 24 sata dnevno, ali će biti mali i bez ozbiljnih posljedica.

Narodni lijek koji pomaže kod svakodnevne njege žuljeva je kantarionovo ulje (ulje gospine trave). Ne može škoditi pa treba probati. Jedno od stanja koje nastaje iz istih razloga kao i kalus je higrom - u podkožju se nakupi tekućina, što svakako zahtjeva posjet veterinaru. U težim slučajevima koža na kalusima ulcerira i dolazi do sekundarne infekcije bakterijama. Tada koža postane crvena i iz samog kalusa izlazi gnoj. Ovakve komplikacije srećemo kod velikih, kratkodlakih pasa kao što su njemačka doga, boxeri, dobermani. Kod manjih pasa kalus se nekada formira iznad prsne kosti (jazavčari) pa i tom mjestu treba posvetiti posebnu pažnju.

Na slijedećoj fotografiji vide se inficirani žuljevi na peti:

Higrom nije bolan, najčešće je veličine i oblika od ping-pong pa do tenis loptice. Pas može imati higrom godinama bez da mu stvara neke smetnje. No, ukoliko ni nakon pojave higroma ne zaštitimo psa štitnicima, a ponekad unatoč njima, higrom počinje rasti i može biti vrlo velik. Kod njemačke doge recimo veličine jabuke pa i nešto veći. U ovoj fazi većina vlasnika posjeti veterinara, a ukoliko se radi o izložbenom psu , mnogi žele riješiti taj problem zbog estetskih razloga.

Punkcijom postavljamo dijagnozu, pregledamo punktiranu tekućinu, a možemo po potrebi aplicirati protuupalne lijekove u higrom. Osobno izbjegavam punkciju, jer se higrom brzo opet napuni, a protuupalne lijekove ne volim aplicirati lokalno jer time povećavam mogućnost infekcije higroma. U slučaju infekcije higrom je napunjen gnojem i bolan. Tada je potrebna antibiotska terapija. Kod malih higroma smislena je punkcija nakon koje stavljamo kompresivni povoj sa debelim mekanim slojem vate kako bi se izbjegli udarci. Povoj se stavlja najmanje tri tjedna, no ovo je besmisleno ako pas ne nosi štitnike. Punkciju treba nastojati izvesti što sterilnije, što podrazumjeva brijanje (mnogi vlasnici izložbenih pasa odustanu čim čuju ovu riječ) i prilično kooperativnog psa. U nekim slučajevima higrom se može i mora rješavati i kirurški.

Fotografija higroma, zahvaljujem Nini na ustupljenoj fotografiji!

Još jedna sličica higorma na laktu dobemana, zahvaljujem vlasnici!

U galeriji još fotografija higorma kod belgijskog ovčara, hvala Chris!