Urinarna inkontinencija

Mokrenje je fiziološka radnja kojom se prazni mokraćni mjehur. Psi i mačke mokre svjesno, isto kao i čovijek, što znači da je pražnjenje mokraćnog mjehura voljna radnja. Urinarna inkontinencija je istjecanje mokraće iz mokraćnog mjehura neovisno o volji  psa ili mačke. Problem je veoma neugodan i za životinju i za vlasnika. Uzroci mogu biti razni, a o determinaciji uzroka ovisi i liječenje te njegova uspješnost. Uzroke inkontinenecije u osnovi dijelimo na neurološke i ne-neurološke.

Kod neuroloških uzroka simptomatologija ovisi o lokaciji lezije, no najčešće se srećemo sa atoničnim mjehurom koji se ne steže, te se u njemu nakuplja mokraća dok nije toliko prepunjen da urin počne curiti van kroz uretru. Među ne-neurogene uzroke ubrajamo  različite urođene anomalije mokraćnog mjehura   i uretre, kroničnu upalu mokraćnog mjehura, neoplazije, mokraćne kamence, bolesti prostate te priraslice izazvane operativnim zahvatom.

Jasno je da je determinacija uzroka inkontinencije najvažniji korak u liječenju. Klinički pregled, pretraga urina, osnovni laboratorijski nalazi krvi, te kod mužjaka pregled prostate dati će cijeli niz podataka koji će nas usmjeriti ka točnoj dijagnozi. No teško je započinjati bilo kakvo liječenje bez  navedenih osnovnih pretraga. Već sama dob i spol životinje usmjeriti će veterinara na pravi put, a značajni su i oni podaci koje dobivamo od vlasnika postavljanjem niza pitanja: da li do nekontroliranog mokrenja dolazi samo po noći, da li je to prisutno stalno ili samo povremeno, napreže li se životinja  kod mokrenja, itd.

Inkontinencija urina ima cijeli niz neugodnih posljedica. Kao prvo nijedna se životinja ne osijeća ugodno kada shvati da leži u vlastitoj mokraći. Nije im jasno što se događa i nastoje se što bolje očistiti. (posebno mace) zbog kontakta urina i kože nakon nekog vremena koža reagira upalnom reakcijom pa se javlja crvenilo oko spolnih  organa. Često se javljaju i urinarne infekcije kao posljedica inkontinencije.Neugodna je cijela situacija i za vlasnika posebno ako se radi o kućnom ljubimcu koji spava u krevetu. Poželjno je da pri prvom odlasku veterinaru pokušate uhvatiti uzorak urina kako bi se isti odmah mogao i pregledati i to posebno ukoliko se radi o maci kod kojih je katetrizacija u većini sklučajeva nemoguća bez opće anestezije.

S posebnim oblikom inkontinencije se srećemo kod velikih steriliziranih kuja. Ova vrsta inkontinencije je vezana na hormonalne promjene u organizmu i uspješno se rješava svakodnevnim davanjem lijekova. Razvija se praktiči isključivo kod velikih kuja, teških preko 20 kg.  Inkontinencija može nastati već nekoliko dana nakon zahvata, ali može se razviti i godinama nakon operacije. Jednako često dolazi do inkontinencije bez obzira dali odstranili samo jajnike ili i jajnike i matenicu jer ulogu u nastanku tog poremećaja, između ostalih faktora, igra nivo cirkulirajućeg estrogena. Pasmine pasa kod kojih se značajno češće javlja urinarna inkontinencija nakon sterilizaciju, po moje iskustvu su njemački boxer, bordoška doga, labrador i zlatni retriver.

Drugi oblik inkontinencije koji, na žalost, porastom popularnosti određenih pasmina pasa vrlo često viđamo, jest onaj neurogeni izazvan promjenama na kralježnici. U ovom je slučaju liječenje usmjereno na primarni problem, a to je najčešće hernija diska.

Jedan od problema sa kojim se srećemo kod inkontinentnih životinja, jesu lezije kože koje nastaju u okolici spolovila.

Zbog agresivnog djelovanja mokraće na kožu, dolazi do jakog upalnog procesa koji je nerjetko praćen vrlo neugodnim mirisom. Ovakvo je stanje za živoinju i vrlo bolno te je uzrokom stalne neugode. Posebno je problem jako izražen ukoliko se radi o pretiloj životinji koja se ne može lizati, pa samim time ne može sama održavati higijenu ovog problematičnog mjesta. Preporučujemo redovito skraćivanje dlake, njegu kožnih nabora sa mokrom i suhom gazom, primjenu blagih lokalnih dezinficiensa, kao i tretiranje sa dječjom masti.

Svakako se obratite veterinaru jer je vrlo često potrebna i antibiotska te antimikotska terapija.