|
Iako se psi rutinski mikročipiraju u Hrvatskoj već 5 godina, još uvijekima dosta upita i nejasnoća na ovu temu.Pokušati ću ovdje odgovoriti na najčešća pitanja vlasnika.
15. listopada 2003. od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva donesen je novi Pravilnik o označavanju pasa. Uvedeno je označavanje pasa mikročipom koje je obavezno za sve pse koji su oštenjeni od 30.10.2004.na dalje. Mikročip mogu aplicirati samo doktori veterinarske medicine i to u ovlaštenim veterinarskim organizacijama kao i u veterinarskim ambulantama privatne prakse koje su ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Sa označavanjem pasa započeto je još 1.1.2004. godine.Mikročip je veličine zrna riže, a aplicira se u podkožje sa lijeve strane u središnje područje vrata. Što se tiče pasa koji su oštenjeni prije 1.10.2003. oni mogu biti označeni ili markicom ili mikročipom, što znači da će se poštivati želja vlasnika. Čipovanje pasa u evropskim zemljama u upotrebi je već duži niz godina. Šira primjena u našoj državi ovisit će naravno prvenstveno o cijeni - u našoj financijskoj situaciji to će vjerojatno biti presudni faktor na temelju koje će se vlasnici odlučivati da li će čipovati one pse za koje čipiranje nije obavezno, ili neće. No važno je znati da se čip aplicira samo jednom tako da se radi o jednokratnom trošku. Cijena mikročipa je 90,73 Kn, Ovom metodom vaš ljubimac dobiva svojevrstan "matični broj" - nepogrešivu indentifikaciju. Posebno je pogodno za visoko vrijedne životinje, pse sa rodovnicom i slično jer se na taj način značajno smanjuje mogućnost otuđenja psa. Prvi odlazak veterinaru otkrit će identitet psa kao i identitet njegovog pravog vlasnika.
Evidencija cijepljenih pa tako i čipiranih pasa vodi se na internetu gdje svaki veterinar po broju čipa može pretraživati cijelu RH. Dakle, podaci o vašem čipiranom psu dostupni su po broju mikročipa svakom veterinaru (i higijeničaru) u RH onog trenutka kada vaš veterinar unese podatke u bazu podataka na netu.
Prvi psi koje sam mikročipirala bili su moji vlastiti. Slabo mi je došlo kada sam vidjela promjer igle kroz koju mikročip mora stići u podkožje posebno zato jer imam malene pse (imam kujicu od 5 i mužjaka od 7 kg), tako da savršeno razumijem strah vlasnika posebno malenih pasa. Mikročip je veličine zrna riže, pa je jasno da promjer igle mora biti veći od toga kako bi čip prošao kroz nju.
No, ispostavilo se da je igla kojom se aplicira mikročip vrlo oštra, napravljena pod određenim kutem tako da aplikacija zaista nije bolna za vašeg ljubimca – pouzroča isti stupanj neugode kao bilo koja druga potkožna injekcija. Dosta je važno da psa dobro držite prilikom aplikacije čipa jer ako se trzne, može se desiti da ga igla poreže.Zbog toga je ipak aplikacija jednostavnija kod štenaca jer ih je lakše fiksirati.
Temperament pasa je presudan kod toga kako će podnijeti mikročipiranje. Tako neki psi reagiraju cviležom i lavežom već kod samog postavljanja psa u poziciju za aplikaciju čipa, dok se drugi uopće ne pomaknu tijekom cijelog zahvata.
Veterinar će za svakoga psa individualno procijeniti da li ga treba držati, koliko snažno i da li je bolje da su vlasnici kraj psa ili u čekaonici. Naime, neki su psi iznenađujuće "pristojni" kada njihovi najmiliji ostanu iza zatvorenih vrata (to su oni koji se penju na vlasnike kao majmunčići).
Treba znati da je čip trajna stvar, te da se ugrađuje samo jednom tokom cijelog pasjeg života. Nakon čipiranja lijevu stranu vrata bolje je dan, dva ne češkati, a ako se na mjestu aplikacije čipa pojavi krastica pustite je da sama odpadne. Pasji čipovi ne sviraju prilikom prolaska kroz vrata supermarketa pa možete bezbrižno u šoping i preko granice.
Cijela procedura stavljanja čipa traje 3 sekunde.
Vrlo često vlasnici se boje da bi mikročip mogao "putovati" tijelom psa te tako izazvati zdravstvene probleme. Čip se nekad pomakne pod kožom, no to je prvenstveno pod utjecajem sile teže, dakle klizne prema tlu. Posebno se često to događa kod pasa koji imaju višak kože npr.napuljski mastif.
No to vas ne mora brinuti .Još nisam vidjela komplikaciju koja bi nastala kao posljedica čipiranja ili pomicanja čipa.
Važno je naglasiti da od 1.1.2004. u zemlje članice Europske unije mogu putovati samo kućni ljubimci sa propisanom papirologijom.
.Pas mora biti uredno cijepljen, mora biti čipovan, posjedovati plavu knjižicu na kojoj piše "putovnica". Ove su knjižice internacionalne i pisane su i drugim jezicima osim hrvatskog.
Od cijepljenja protiv bjesnoće do putovanja u inozemstvo mora proteći 15 dana, pa imajte i to na umu. Ako vašem ljubimcu vakcina istječe baš u vrijeme puta, radije cijepljenje obavite 2 tjedna ranije.
Veterinar nakon ugradnje mikročipa do 10. u slijedećem mjesecu potrebne podatke unosi u bazu podataka na internetu , a kod promjene vlasnika tamo se mijenjaju podaci o vlasniku. Narvno, veterinara morate obavijestiti o promjeni vlasništva.
Može se dogoditi da čip bude neispravan ili što je u praksi mnogo češće da je neispravan čitač. Može se dogoditi i da u vrijeme očitavanja čipa on još nije unesen u bazu podataka , no ni tada mikročip nije beskoristan.
I još jedna važna stvar koja mnogima ne padne odmah na um: . mikročipiranje nije uvedeno zato da bi se mogao pronaći vaš izgubljen pas, iako je to zgodna "nuspojava". Čipiranje je uvedeno prvenstveno zato da se stane na kraj nesavjesnim vlasnicima koji uzimaju štence, a kada shvate da isti nije igračka bace ga van na cestu.
Mikročip je dokaz da je taj pas njihovo vlasništvo i kao takavi za njega su odgovorni. Nadam se da će uskoro zaživjeti i kazne i sankcije za takve ljude. Zato sam za čipiranje.
| 
