Nova godina, petarde i skijanje!

U vrijeme Božićnih i Novogodišnjih blagdana često se pojavi problem kamo s kućnim ljubimcem. Odlazite li na doček Nove godine, prilično je nezgodno ostaviti psa samoga kod kuće. U toj noći galama je sveopća, pa ako se pas boji zvuka petardi i neobičnih zvukova uopće, vrlo je vjerojatno da će cijelu noć umirati od straha, osobito ako je sam. Postoji li mogućnost, najbolje bi bilo da psa ostavite nekome od rodbine ili prijatelja koje pas dobro poznaje, a koji neće upriličiti vrlo buran doček Nove godine. Doček Nove, za pse je, ustvari, poprilična gnjavaža - puna kuća ljudi, djeca koja uglavnom gnjave i žele vašeg psa po svaku cijenu gladiti, stol prepun mirisnih stvari - sve to izludit će vašeg prijatelja. Naime, on je mnogo sretniji kad je sve uobičajeno i kad se sve odvija svakodnevnom rutinom u kojoj se osjeća sigurnim. Dodatni problem su ostaci odojka i sličnih stvari koje će malo veseliji gost s velikim zadovoljstvom ispod stola spustiti vašem psu. Lakom pas će se natrpati kostiju, a vi ćete prvi dan Nove godine provesti kod veterinara. Ako baš morate dati nešto sa stola, neka to bude nekakav suhi keks ili komadić mesa (NE KOSTI!!!).

Dakle, najpametnije bi bilo da u vrijeme blagdanske gužve pas bude zatvoren u nekoj zasebnoj prostoriji, te da ga netko od ukućana svako malo pogleda. Nakon sat ili dva shvatit će da mu je tamo bolje nego u gužvi i najvjerojatnije će odspavati dobar dio novogodišnje noći.

Ukoliko se spremate izbivati na nekoliko dana, rješenje su ili rođaci ili pak hoteli za pse kojih u svakom većem gradu ima nekoliko. Izbor ""dog-sittera" ovisi prvenstveno o naravi vašeg psa - neki psi lakše prihvaćaju odlazak u hotel, a neki teže, no prije ili kasnije svi se naviknu. Ni u ludilu ne vodite psa na doček Nove godine na otvorenom, što se obično upriliči na jednom od gradskih trgova ili ulica. To njima nije nikakvo zadovoljstvo i uglavnom su na takvim mjestima izloženi ovom ili onom vidu neugode.

Novogodišnje slavlje redovito je popraćeno zaglušujućom bukom petardi. Ponekad imamo osjećaj da se na ulici odvija pravi rat zvijezda u kojem je pobjednik onaj koji proizvede najviše decibela. Ljudskom uhu ova je buka ponekad nepodnošljiva, pa možete samo zamisliti kako to doživljavaju naši kućni ljubimci. Strah od buke, osobito petardi, pucnjave i groma, posve je normalna reakcija u životinjskom svijetu. Takva reakcija normalno se očituje dahtanjem i vidnim strahom, te pokušajem životinje da se sakrije. No kod nekih pasa strah može izazvati frenetičnu potrebu za bijegom. Tad uplašena životinja luđački trči po stanu, kopa po parketima, skače na kauč pa s kauča, pokušava grebanjem otvoriti vanjska vrata itd. Ne može se umiriti ni u naručju vlasnika (razumije se, ako se radi o malom psu) jer nagon za bijegom jedan je od najjačih u prirodi uopće. Jasno je da kod takvog ponašanja životinje nastaje šteta na pokućstvu, podovima i vratima i, što je još gore, životinja se može ozlijediti. Takav problem nazivamo fobijom i važno je da ga vlasnik prepozna. Problem se najčešće javlja kad je pas već u zreloj dobi, no može se javiti i u ranijoj dobi.

Metoda kojom pokušavamo pomoći ovako panično prestrašenim psima naziva se progresivna desenzacija. Radi se zapravo o tome da psa pokušavamo naviknuti na zvuk groma (petardi) i to tako da te zvukove snimimo na kasetu te ih u početku puštamo vrlo, vrlo tiho, a s vremenom malo-pomalo pojačavamo glasnoću zvuka. Zvuči luckasto, ali vlasnici koji imaju psa koji se boje groma ne spavaju za kišnih noći. Zamislite kako to izgleda kad uplašena dobermanka počne sumanuto trčati po stanu rušeći sve pred sobom, a imajte na umu da grmljavina može potrajati danima. Nekim psima pomoći će opisana metoda, a nekima neće, prvenstveno zato što na audiokaseti ne možemo oponašati bljesak munje ni promjene tlaka zraka koje nastaju za kišna vremena. U trenutku kad opazite strah (a to je ponekad i prije nego što vi začujete grmljavinu) najbolje je pokušati prigušiti vanjske zvukove time što ćete zatvoriti prozore i eventualno dati psu nekakav sedativ. Lijekove nemojte davati sami već isključivo u dogovoru sa svojim veterinarom.

Odmah nakon novogodišnjih blagdana slijede pripreme za skijanje. Odlazak na skijanje, u većini naših obitelji, podrazumijeva odlazak preko zapadne granice. Provjerite svoje osobne i dječje putovnice, no isto tako nemojte zaboraviti da su vašem psu za odlazak u Europu također potrebne isprave. Pas mora posjedovati putovnicu ovjerenu od strane veterinara te mora biti uredno cijepljen protiv bjesnoće i mikročipiran.

Što se tiče snijega, pas u njemu može uživati koliko i vi. Na snijeg ga vodite u najtoplijem dijelu dana i svakako se pobrinite za njegove šape. Ošišajte mu dlake između prstiju kako se za njih ne bi hvatao led. Opazite li da jede snijeg, ponekad cijelu grudu koju mu bacite - nemojte se brinuti. Njihovo grlo mnogo je manje osjetljivo od našega, a veći dio snijega ionako će mu ispasti iz usta, uz to će se izvrsno zabavljati pokušavajući shvatiti kako to da "lopta" nestane čim je on uhvati. Suhim ručnikom obrišite mu samo trbuh i šape, nemojte mu trljati leđa jer time samo vlagu utrljate do kože. Nemojte psa sušiti fenom. Psi se fena boje, a topli zrak ionako ne može prodrijeti kroz gustu podlaku.

Radije ga izvedite na snijeg više puta na dan po 15, 20 minuta nego više sati odjednom. Svi psi ne podnose jednako hladnoću, to ovisi o tipu psa, pasmini te vrsti dlake koja ga štiti. Imate li aljaškog malamuta ili bernardinca, neće mu smetati ni ako je cijeli dan na snijegu. Ako ste ljubitelji kratkodlakih pasmina kao što su njemački bokseri, dobermani i slično kupite im pasji kaputić. Možda su tako smiješni drugim ljudima, no bit će im manje hladno.

I nemojte puštati psa da slobodno trči među skijašima i djecom koja se sanjkaju. Može otrčati na skijašku stazu te uzrokovati sudar. Osim toga, ponavljam, nisu svi ljudi ljubitelji pasa. Radije prošetajte s njime malo dalje od skijališta gdje možete biti sami.

A šta se sve može raditi na snijegu pokazati će vam ekspert: Kyra the happy dog !

► Česta pitanja - Monday, December 27, 2010

Print | Home